U ovo vrijeme virusa i zaraza, sjedim sa svojom djevojčicom u čekaonici hitnog prijema pedijatrije. Svatko tko je bar jednom imao to iskustvo zna da to može potrajati satima. Više je pravilo nego iznimka da ćete dugo čekati. Promatram jednog oca koji je doveo malenog dječaka (otprilike dvogodišnjaka) i u razgovoru s medicinskom sestrom navodi kako mu kasni govor. Ono što mi je zapelo za oko je činjenica da je cijelo to vrijeme dječakovu pažnju zadržavao sadržajima na pametnom telefonu.
Vratimo se na trenutak u djetinjstvo. Djeca su se uvijek razlikovala po sposobnostima, interesima, motivaciji i osobnosti. No, jesu li imala toliko poteškoća u jezično – govornom razvoju? Jesu li naši roditelji, bake, djedovi bili toliko educirani da su nas poučavali kako pravovremeno svladati jezične barijere? Tko se sjeća logopeda? Složit ćete se da su se stvari odvijale nekako spontano i prirodno, učilo se iz okoline i živjelo s prirodom.
Što mi danas činimo svojoj djeci? Trčimo za zaradom i uspjehom, a često i samo za golom egzistencijom. Ponekad smo zaokupljeni vlastitim problemima ili ovisnošću o društvenim mrežama. Kako bi sve to uspjeli djeci nudimo instant rješenja: zabavu na ekranima. I onda taj zarađeni novac trošimo na skupocjene tretmane kod različitih stručnjaka jer uočavamo da je djetetov govorni razvoj negdje zastao. Da se razumijemo, postoje i brojni drugi čimbenici koji utječu na djetetov razvoj kao što su genetika, određena zdravstvena stanja, okolina i sl. No, ovdje ćemo govoriti o onome na što možemo utjecati. Naravno da ne možemo niti trebamo odgajati svoju djecu onako kako smo mi odgajani. Živimo u vremenu kada se tehnologija ubrzano razvija, a time i direktno utječe na naše živote. Prema tome, ne možemo se ponašati kao da ona ne postoji, već upravo suprotno, važno je da mi kao roditelji budemo dobro upoznati s njezinim blagodatima, ali i onim negativnim i opasnim stranama. Dakle, ključ je u ograničenjima i pomno biranim sadržajima. Ne gubite vrijeme! Već od samog rođenja pričajte djetetu i to kratkim, jednostavnim, ali jasnim rečenicama, bez tepanja, koliko god nam to ponekad bilo neodoljivo i slatko. Imenujte svaku stvar u svojoj okolini i pokazujte prstom. Omogućite mu da stvara nova iskustva i doživi ih svim osjetilima. Živu riječ ne može ništa zamijeniti. I naravno: čitajte, puno čitajte i pričajte priče!