Prva godina djetetova rođenja proleti u trenu i dolazi vrijeme razdvajanja u kojem su majke prisiljene vratiti se na posao, a brigu o djetetu prepustiti nekome drugome. Stresno je to razdoblje kako za dijete tako i za majku. Današnje bake su još uvijek u radnom odnosu ili su daleko, privatne dadilje su preskupe pa izbor često padne na dječji vrtić. Onda čujemo izjave slične ovoj: “Ide u vrtić kada nemam gdje s njim, moram raditi.” Kao roditelj i odgojitelj ne bih idealizirala jaslice. Dijete u toj dobi svakako će imati veću korist ako i dalje boravi u sigurnoj obiteljskoj okolini u kojoj neće prekidati svoju svakodnevnu rutinu. Svaka promjena i svako odvajanje u toj dobi šok su za dijete. No, postoje i one pozitivne strane, a to je prije svega razvijanje samostalnosti i socijalnih vještina. Nevjerojatno je koliko mali dvogodišnjaci mogu biti samostalni u obavljanju određenih radnji. Tu bih ipak podvukla crtu i zaključila da nije od prevelike važnosti hoće li dijete početi samostalno jesti juhu prije ili poslije. Svakako će naučiti. S trećom godinom djetetova života situacija se bitno mijenja. Nabrojiti ću puno više pozitivnih razloga zbog kojih bi dijete trebalo pohađati vrtić. U hrvatskom istraživanju o povezanosti pohađanja dječjeg vrtića i uspjeha u školi, vrtićka djeca imala su bolje rezultate u prvom polugodištu osnovne škole u hrvatskom jeziku, matematici i prirodi (Duran, 1976.). Istraživanje Jurčević-Lozančić (1996.) pokazalo je da su u godini prije polaska u školu vrtićka djeca imala bolje rezultate na skalama socijalno-emocionalne stabilnosti te pokazivala manje problema u ponašanju. Ovo je vrijeme u kojem je dijete sposobno verbalno izraziti svoje potrebe i osjećaje, već je dovoljno samostalno da ne ovisi u potpunosti o drugoj osobi te svakim danom svoju samostalnost sve više razvija. Vrtić je mjesto sklapanja prvih prijateljstava. Polako prestaje samostalna igra i dijete sve više ima potrebu za igrom u paru ili skupini. Dolazi do prve suradnje, ali i svađe i ljutnje. Dijete se uči samostalno rješavati probleme što je ključna kompetencija 21. stoljeća. Razvija se dječja autonomija, dijete bira aktivnosti i poticaje prema svojim interesima i sposobnostima čime jača vlastite potencijale i stvara pozitivnu sliku o sebi. Program predškole neophodna je priprema za polazak djeteta u školu. Imajući sve ovo na umu ne mogu ne zapitati se što činimo svojoj djeci u trenutnim okolnostima pandemije korona virusom koja ne jenjava? Mogu reći da se osjećam loše što moje dijete već mjesec dana ne ide u vrtić zato što se kao trudnica bojim za vlastito zdravlje, ali i djetetovo budući da često “pokupi” neku virozu i to mi stvara veliki stres. Mala pauza u kojoj će se odmoriti, ojačati imunitet i vrijeme provesti s roditeljima svakako je korisna i na obostrani užitak. Ipak, osjećam se ponekad iscrpljeno i nervozno želeći trenutak mira i vremena za sebe. I znam da je to u redu. Svaka majka to zaslužuje! Kako bi vrijeme koje provodim s djetetom bilo što kvalitetnije neophodan je predah. Stoga, šaljite svoje dijete u vrtić bez grižnje savjesti. Ne smatrajte vrtić nužnim zlom već velikom dobrobiti za vaše dijete. Postoje situacije na koje ih mi ne možemo pripremiti i iskustva koja im ne možemo pružiti. Što ih prije prestanemo štititi prije će se naučiti suočavati sa životnim poteškoćama.
