Ovaj post ne pišem kao zdravstvena djelatnica niti kao stručnjakinja za dojenje (to i nisam), već kao majka koja je uspješno dojila dvoje djece. I ne, ovo nije tekst zbog kojeg bi se majke koje ne doje trebale osjećati loše. Dojenje djeteta zahtjeva potpunu prisutnost majke. Nisu sve majke u situaciji da si to mogu osigurati. Možda nemaju dovoljno podrške, znanja ili jednostavno nisu uspjele uspostaviti dojenje iz nekog drugog razloga.
No, ako ste zaista odlučile dojiti proučite relevantne izvore znanja koji se vode suvremenim smjernicama. Potražite savjet Rodinih stručnjakinja za dojenje i pročitajte stručnu literaturu. Nikako se ne oslanjajte na savjete naših baka i mama koliko god njihova namjera bila dobra jer se od tada puno toga promijenilo po pitanju dojenja i hranjenja dojenčadi. Dojenoj bebi ne trebaju voda ni čajevi! Koliko je majki prestalo dojiti zbog neznanja i/ili straha da dijete plače zato što je gladno. Imala sam situaciju u bolnici nakon poroda kada je medicinska sestra htjela moju bebu nahraniti “tek tako da bolje prespava noć”. Nije bilo razloga za to jer je beba dobro napredovala. Beba je odbila, na svu sreću. Zapamtite, djeca plaču iz puno drugih razloga koje ne možemo znati, možemo ih samo osluhnuti, osjetiti te umiriti svojom ljubavlju i toplinom. A kod dojenja nam je jedino mjerilo prirast težine, a jedino pravilo stavljati bebu što više na prsa. Ako beba dobro napreduje nema brige! Potrebno je samo prepustiti se, pratiti bebine potrebe i ne dopustiti predug razmak između dojenja. Naravno da stvari nisu uvijek tako jednostavno. Često dolazi do prepunjenost i dojki i opasnosti od mastitisa. Velika pogreška je puno izdajanja jer tako tijelo dobiva signal da je potrebno proizvoditi još više mlijeka. Zato je najbolja izdajalica vaša beba.
Ako ste još uvijek u nedoumici, navesti ću vam nekoliko dobrih razloga za dojenje:
– zdravlje vaše bebe (još uvijek znanost nije uspjela izumiti nešto slično majčinom mlijeku)
– vitka linija (beba topi vaše kilograme)
– hrana uvijek spremna (besplatna, zdrava i bez sterilizacije bočica i duda)
– znanstveni dokazi potvrđuju smanjenje rizika od obolijevanja karcinoma dojke i jajnika kod majke
– omogućuje posebnu povezanost između majke i djeteta
– poznato je da dojenje opušta i umiruje oslobađajući hormon oksitocin
Naravno da sam se tijekom dojenja ponekad osjećala iscrpljeno i nenaspavano, imala osjećaj da je moj život na čekanju. Istina je da vam dojena beba nikad neće prespavati noć kao beba na AD-u. No, znala sam da ne postoji ništa toliko smisleno i svrhovito što bih ja u tom trenutku radila. Ponekad se čeznutljivo sjetim prvih bebinih mjeseci kada smo mogli bilo gdje otići bez razmišljanja o hrani. Ponosna sam na staž od 13 mjeseci s prvim djetetom i s drugim 12 mjeseci (u postepenom odvikavanju smo). I sad dok pokušavam prestati nije jednostavno, niti fizički niti emocionalno. Ostali su noćni podoji. Beba ih jednostavno traži, a ja još nisam skupila dovoljno snage i odlučnosti da probdijem nekoliko noći. Zapravo, pratim bebine potrebe i vjerujem da će to postepeno prestajati kao što je bio slučaj s dnevnim podojima. Bez obzira na sve, puno je više razloga ZA nego PROTIV i uvijek bih to ponovila jer smatram da je to dar djetetu za cijeli život. Ne treba zaboraviti da je majka ta koja određuje kada je dosta jer je psihičko i emocionalno stanje majke preduvjet zdravog i sretnog djeteta.
Drage mame, ako iz nekog razloga niste uspjele dojiti ili jednostavno ne želite, budite i dalje ponosne na sebe i život koji ste donijele na ovaj ludi svijet. 
 | OdgovorProslijedi |