Vrijeme je razvoja visoke tehnologije i umjetne inteligencije. Ljudski mozak doseže svoje vrhunce iz dana u dan. Stalno slušamo o tehnološkoj revoluciji koja je zahvatila sve pore društva i ugrozila brojna radna mjesta koja vjerojatno neće ni postojati kada naša djeca odrastu. S druge strane slušamo o važnosti kretanja i bavljenja tjelesnim aktivnostima. I sve to nekako trebamo uklopiti u odgoj naše djece koja moraju biti spremna za život u ovim izazovnim vremenima. Svi bi htjeli da su im djeca uspješno sportaši, glazbenici, STEM-ovci…Mnogi roditelji svoje neostvarene ambicije žele ostvariti preko djece. I da bi to sve postigli djeca pohađaju i po nekoliko aktivnosti uz to što idu u vrtić ili školu i to već od 3.godine.
Prosječan dan nekog djeteta izgleda tako da se ustaje rano, pri tome ima jako malo vremena za spremanje, roditelji požuruju dijete nervozno gledajući na sat tako da ono nema mogućnost naučiti se samostalno odjenuti. U vrtiću ili školi provodi u prosjeku 5 do 8 sati. Nakon toga opet novi raspored i užurbano gledanje na sat. No, što to zapravo čini našoj djeci? Hoće li ona zbog toga biti uspješnija?
Dr. Ranko Rajović, osnivač NTC metode na poseban način objašnjava važnost kretanja kod djece, ali onog slobodnog, spontanog koje proizlazi iz dosade, onoga vremena koje nije strukturirano i unaprijed isplanirano. Posebno je zanimljivo kako opisuje da djeca danas padaju kao ravne daske. Dakle, negdje u razvoju nešto je propušteno. Djeca nisu imala dovoljno vremena za slobodnu igru koja potiče maštu i razvija najsloženije moždane funkcije. Kretanje ne znači samo motorički razvoj, već kompletan razvoj u svim područjima. Motorički razvoj povezan je i sa spoznajnim, socijalnim i emocionalnim. Dijete koje provodi vrijeme u prirodi, penje se po stablu, trči i šeta po neravnim površinama, igra se u pijesku ili blatu, brine o životinjama, sudjeluje u poslovima i koje je naučilo padati ima temelje za zdrav razvoj.
Ja sam svoje dijete upisala na jednu aktivnost sa 5 godina (jednom tjedno). Moram vam priznati da sam htjela na još jednu tako da bi njezino opterećenje bilo minimalno 3 puta tjedno uz svakodnevno pohađanje vrtića. Moj muž nikako se nije slagao s tolikim opterećenjem djeteta, a upravo je on taj koji provodi najviše vremena s njom vani. Sada mi se takva odluka čini ispravnom. Što duže mogu biti djeca, to je bolje! I još bih nešto jako važno istaknula. Roditelji često misle ako nešto jako puno plaćaju da je to i najbolje za dijete. A ima toliko besplatnih radionica u kojima mogu zajedno uživati djeca i roditelji i isto tako steći neke nove vještine, znanja i iskustva. Sa svojom djevojčicom ponekad sudjelujem na radionicama utorkom koje se održavaju u Gradskoj knjižnici Zadar, za djecu predškolskog uzrasta, ali postoje i one za stariju djecu. To je jedno lijepo iskustvo s naglaskom na čitanje i razgovor o pročitanom, nakon čega slijedi likovna radionica. Moram priznati da nisam svaki put tako puna volje, ali motivira me kad vidim koliko nju to usrećuje, prije svega zato što je to naša zajednička aktivnost.
Zaključila bih da su aktivnosti itekako korisne. Djeca se uče timskom radu, socijalizaciji, poštivanju pravila, ulažu trud i napor kako bi ostvarili rezultat i pri tome razvijaju svoje interese. Ovo posljednje je ključno, odabrati aktivnost za koju vaše dijete (ne vi) ima sklonost i paziti da između svih obaveza ima dovoljno vremena za slobodnu igru. I ono najvažnije, provedite što više vremena sa svojom djecom! Dok su tako mali, najviše od svega im treba ljubav, sigurnost i blizina roditelja. IDjecu ipak trebaju odgajati roditelji! Neće na taj način postati ovisni već upravo suprotno, postati će jači u suočavanju sa životnim izazovima.
OdgovorProslijedi |