“Štititi nekoga od života najgori je oblik “zaštite” koji postoji” (Jasper Jull)
Odgoj djece jedna je od najljepših, ali i najsloženijih stvari u životu. Izazovi roditeljstva u 21. stoljeću su novi i specifični. Savjeta iz područja pedagogije i psihologije ne nedostaje. No, odgoj nije matematika i ne postoji univerzalni recept po kojem bi se sva djeca odgajala. Univerzalna i vječna je samo ljubav. Može li se i u tome pretjerati? Može ukoliko ljubav tumačimo na pogrešan način. Kao roditelji želimo biti što bolji, što uspješniji, osobito kada vidimo objave na društvenim mrežama u kojima savršeno uređene mame u isto tako savršenim domovima, s osmijehom na licu provode maštovito i kreativno vrijeme sa svojom djecom. Pečenje kolačića, bojanje temperama, modeliranje tijestom – sve to izgleda tako cool. A vi se osjećate loše zato što s takvim aktivnostima gubite živce. Sve se vrlo brzo pretvara u jedan veliki kaos koji netko treba pospremiti. Koliko god dijete bilo odgovorno i spremno pomoći, jasno je da ćemo velik dio toga posla odraditi sami. Ne brinite, to su samo fotke i nitko to ne radi svaki dan. Stalno slušamo kako se s djecom moramo baviti kako bi iskoristila svoj potencijal. Čitamo, zajednički slažemo puzzle, kocke, igramo se bebama ili autima. A tek hrana, to je posebna priča. Uz sve to važno je pripremiti zdrave obroke. Ovo posljednje zaista smatram važnim. Koliko zadataka za jednu majku kojoj majčinstvo nije jedina uloga u životu! Tradicionalne metode odgoja koje su se primjenjivale pola stoljeća unatrag danas se smatraju zastrašujuće lošima. Čini li vam se da današnji roditelji odlaze u neke odgojne krajnosti? Imamo roditelje koji posvećuju premalo pažnje djeci i prepuštena su digitalnih uređajima ili one koji pretjerano brinu o djeci te tako sprječavaju razvoj njihove neovisnosti i integriteta. Suvremeni termin za to je helikopter roditeljstvo. Dr. Carolyn Daitch navodi da su to roditelji koji obično preuzimaju previše odgovornosti za iskustva svoje djece, a posebno njihove uspjehe ili neuspjehe. Budno prate svaki djelić djetetova života pokušavajući ga isplanirati i osigurati zaštitu od svake opasnosti. Pojavila se težnja za perfekcionizmom kojega zapravo nitko od nas ne može dosegnuti. I tako dolazimo do roditeljskog sagorijevanja. Roditelji su iscrpljeni i nezadovoljni. Postavljaju visoke kriterije i ciljeve u svome odgoju. A djeca? Ona nisu naši projekti već ljudska bića koja trebaju određenu razinu slobode, uvažavanja, prostora u kojem će se sami razvijati u skladu sa svojim osobnostima i sklonostima. Pitanje je kako pronaći ravnotežu u ovako izazovnim vremenima, usmjeriti djecu, a istodobno sačuvati sebe? Moje djevojčice su me naučile da je za njihov razvoj najvažnija pozitivna obiteljska atmosfera u kojoj se roditelji uvažavaju i podržavaju. Naučile su me da najteže bitke nosim hrabro jer ako je majka slaba čini se kao da se sve oko nje urušava. Ali isto tako, naučila sam da im ne treba nuditi rješenja kako bi što prije stekle neku vještinu već ih okružiti poticajima i pustiti da istražuju. Samostalno istraživanje je temelj učenja! Zato nemojte padati pod pritiskom da vaše dijete mora u određenom roku steći neka znanja i vještine. Kada dijete uloži kognitivne napore kako bi savladalo prepreke i došlo do rješenja, takvo znanje vrijedi više od onoga koje smo požurivali pomažući mu onda kada mu pomoć nije potrebna. Kada ste u parku, promatrajte dijete s određene udaljenosti. Pustite da padne! Pustite da upoznaje drugu djecu, da komunicira, dogovara se, rješava manje konflikte. Naravno da ćemo neko vrijeme posvetiti igri s djetetom, čitanju i razgovoru, ali jako je važno procijeniti kada im je zaista potrebna pomoć. Griješila sam i učila. Nitko vam neće reći da ćete se zaista osjećati loše kada pretjerate u davanju sebe zaboravljajući na vlastito zadovoljstvo i granice. A djeca kojoj se neprestano nude rješenja, novi sadržaji, izvori zabave samo će htjeti još i još, a vi nećete moći pratiti tempo koji ste si sami nametnuli. Dijete će biti nesamostalno, neprilagodljivo, pretjerano senzibilno, prezahtjevno, a vi u fazi roditeljskog sagorijevanja. Zato brinite o sebi, svojim potrebama i osjećajima. Post posvećen sreći majke možete pročitati na sljedećoj poveznici .U odgoj budite uključeni, emocionalno dostupni, uvijek budni, ali opušteni, s manje očekivanja, a više strpljenja. Jer samo sretna mama odgaja sretno dijete!