Najznačajniji i najintenzivniji razvoj čovjeka događa se u ranom djetinjstvu. U prošlosti se odgoj temeljio na univerzalnom pristupu koji je bio usmjeren na svu djecu, neovisno o njihovom sklonostima, sposobnostima i potrebama. Danas poznajemo humanistički pristup koji stavlja dijete i njegovu individualnost u središte. Često čujemo konstatacije da su nam djeca sve gora upravo zbog takvog pristupa. No, je li to zaista tako ili je problem u neznanju, neinformiranosti i nesposobnosti kritičkog prosuđivanja sebe, svojih odgojnih postupaka i vrijednosti koje živimo i koje postaju primjer našoj djeci?
Dijete se rađa s određenim naslijeđenim karakteristikama kao što su temperament i sklonost određenim područjima. Ali sve ostalo je utjecaj okoline pri čemu mi kao roditelji imamo najveću odgovornost. Dužni smo svojoj djeci (osim zadovoljenja onih primarnih fizioloških potreba) osigurati uvjete za nesmetan razvoj kako bi mogli iskoristiti svoje potencijale. Kao roditelj često preispitujem jesam li svojoj djeci osigurala poticajno okruženje u dovoljnoj mjeri ili sam možda pretjerala u određenim situacijama? Pri tome mislim na one situacije u kojima djeci nudimo previše sadržaja, aktivnosti i poticaja čime zapravo stvaramo nesamostalnu djecu koja očekuju da ih uvijek netko animira. Takva djeca ne uspijevaju pokrenuti unutarnju motivaciju koja će ih potaknuti na angažman i kreativnost. No, brojna istraživanja potvrđuju da su odgoj i izloženost odgovarajućim poticajima ključni za dječji razvoj. Kako bi to bolje razumjeli proći ćemo kroz ključna područja razvoja.
Starc i suradnici (2014) aspekte razvoja dijele na: razvoj motorike, razvoj spoznaje, govora, emocionalni i socijalni razvoj i razvoj igre te likovnih i glazbenih sposobnosti. Sva ova područja su u međusobnoj interakciji.
1. Razvoj motorike
Kada govorimo o motorici mislimo na grubu ili finu. Gruba motorika odnosi se na kontrolu pokreta koji djetetu omogućava kretanje u okolini kao što je npr. trčanje, skakanje, penjanje po stepenicama. Razvoj fine motorike obuhvaća manje pokrete, poput dohvaćanja i hvatanja (Berk, 2008), ali i precizne pokrete poput pisanja, rezanja škarama, modeliranja i sl. Suvremena digitalna tehnologija i boravak u zatvorenom prostoru najveći su neprijatelji zdravog motoričkog razvoja. Uskraćuje se njihova prirodna potreba za kretanjem, iskustveno učenje u doticaju s prirodom. Kao rezultat toga imamo brojne razvojne smetnje. Moje djevojčice su vrlo živahne i energične. Provode puno vremena u parku, a kad uhvatimo vremena i na selu. Nikad nismo dopustili da naš strah spriječi njihovu potrebu za trčanjem, penjanjem, padanjem. Koliko god to bilo zahtjevno, mogu zadovoljno zaključiti da je takav pristup dobar jer djeca postaju otporna, izdržljiva, elastična i spretna. Zato omogućite djeci što više vremena za igru u kojoj će se moći slobodno kretati. U starijoj predškolskoj dobi svakako je poželjno upisati neku aktivnost s pokretom.
2. Razvoj spoznaje
Glavni procesi koji su u osnovi spoznajnog razvoja su postupno razvijanje unutarnjih zamjena za osobe i predmete i postupno razvijanje misaonih operacija. Razvijanje unutarnjih zamjena za osobe i predmete odnosi se na reprezentaciju i uporabu simbola, a razvijanje misaonih operacija na analizu, sintezu, reverzibilnost, apstrahiranje i generalizaciju (Starc i sur., 2014.). Kvalitetno vrtićko okruženje u kombinaciji s obiteljskim od iznimne je važnosti. Aktivnosti u kojima će dijete samostalno istraživati koristeći različite materijale i teksture potaknuti će spoznajni razvoj. Kako bi dijete bilo spremno za školu potrebni su brojni složeni misaoni procesi čiji razvoj počinje puno ranije, možemo slobodno reći od rođenja.
3. Razvoj govora
Jezično – govorne teškoće sve su veći problem kod djece zbog čega logopedi imaju pune ruke posla. Nedostatak komunikacije u obitelji i izloženost ekranima čine ogromnu štetu dječjem mozgu što se najprije očituje u kašnjenju govora, a zatim i u ostalim jezično govornim problemima. Zato razgovarajte s djecom od prvog dana. Imenujte stvari, pokazujte ih prstom, govorite što radite, kamo idete. Nemojte tepati! I ono što uvijek ponavljam: čitajte, čitajte i čitajte! Dijete kojemu čitamo ne mora nužno progovoriti prije onoga kojemu nitko ne čita, ali njegova sposobnost izražavanja i pravilnog formiranja rečenica te bogatstvo rječnika će zasigurno biti na puno većoj razini. Nikad mi nije bilo žao potrošiti novac na slikovnicu. Smatram da je to najveće moguće ulaganje u dijete!
3. Emocionalni i socijalni razvoj
Ovo je vrijeme utrke za uspjehom i materijalnim dobrima pa se često zaboravlja na važnost zdravog emocionalnog i socijalnog razvoja djece, a ono je preduvjet svega. Dijete mora biti voljeno, prihvaćeno, ali isto tako i vođeno. Emocionalna veza s članovima obitelji temelj je za stvaranje svih ostalih odnosa u životu. Interakcija s drugom djecom neophodna je za stvaranje bolje slike o sebi i svijetu oko nas, kao i za razvoj svih onih kompetencija koje su potrebne za sreću, uspjeh i zadovoljstvo u životu. Dijete koje je uspjelo stvoriti kvalitetne i zdrave odnose biti će sretno u vrtiću ili školi, a samim time ima i veće izglede za postizanje boljih obrazovnih rezultata.
4. Razvoj igre
Djeci su potrebne slobodna i strukturirana igra. Kroz igru uče, istražuju, razvijaju maštu, kreativnost, dolaze do rješenja, uče rješavati probleme i konflikte, dogovarati i pregovarati. O igri i odabiru igračaka ću pisati u nekoj od sljedećih objava.
5. Likovne i glazbene sposobnosti
Sklonost nekom umjetničkom području ili imamo ili nemamo. Gotovo uvijek je nasljedna. Ali neovisno o tome, važno ju je poticati i razvijati osobito kod male djece. Znamo da je crtež zrcalo dječjeg razvoja. Umjetnost produhovljuje, obogaćuje i senzibilizira čovjeka za neke više vrijednosti.
Sva ova područja u međusobnom su djelovanju. Zato je važno tako usmjeriti odgoj i djeci ponuditi bogato i raznovrsno poticajno okruženje kako bi mogli stjecati nova iskustva. Ne nuditi im gotova rješenja nego ih stavljati pred izazove i zadatke koji su u skladu s njihovim mogućnostima i željama. Nevjerojatno je da u 21.st. još uvijek postoje roditelji koji ne žele da njihova djeca pohađaju dječji vrtić. To je mjesto učenja, zabave, igre i druženja gdje djeca stječu vrijedna iskustva koja su im prijeko potrebno za nove životne korake. Uz obitelj, ima ključnu razvojnu ulogu, kao i kasnije škola.
Kada bi zaista shvaćali važnost odgoja svijet bi bio puno ljepše mjesto za život!