O tome koje sve vještine i znanja djeca trebaju posjedovati prije polaska u školu roditelji bi trebali znati puno prije nego što dijete postane predškolac. Pročitajte u tekstu zašto!
Roditelji su često zbunjeni savjetima kako ne bi trebali učiti djecu čitati i pisati, a s druge strane zastrašuje ih se testiranjima na kojima djecu pitaju toliko toga, od slova, brojeva, pisanja, crtanja do mnogih složenih pojmova što roditeljima stvara stres, a samim time i djeci. O čemu je tu zapravo riječ?
Priprema djeteta za školu proces je koji se ne odvija preko noći, a niti u jednoj godini . Započinje već u jasličkoj dobi kada djeca uzimaju olovku i šaraju po papiru ili znatiželjno istražuju materijale i teksture, pokušavaju sami jesti i odjenuti se. Tada započinje razvoj grafomotorike koja je jedan od najvažnijih preduvjeta za polazak djeteta u školu. Kako bi potaknuli razvoj ove vještine, osim likovnih aktivnosti (crtanja, rezanja, modeliranja, ljepljenja, bojanja) djeci možemo ponuditi vježbenice u kojima će spajati točkice, crtati ravne i zakrivljene linije, precrtavati neke oblike i sl.
Kada govorimo o poznavanju slova, pisanju i čitanju, zapravo mislimo na razvoj predčitačkih vještina. Važno je da dijete pravilno izgovara sve glasove i da usvoje sintezu i analizu. To znači da pojedinu riječ rastavlja na slogove (ma-ma), da prepoznaje prvo i zadnje slovo, rastavlja riječ na glasove (analiza) te spaja slogove u riječ (sinteza). Ključno je ČITATI djeci od najranije dobi jer na taj način, spontano, kroz igru uče i i svladavaju čitačke vještine. Čitanjem potičemo interes te njihovu unutarnju motivaciju za stjecanjem novih znanja. Dijete ne mora znati pisati slova i čitati, ali naravno da ćete ih podržati u tome ako pokažu interes i sposobnost.
Predmatematičke vještine – osim mehaničkog brojanja i prepoznavanja simbola, kod djece treba poticati logičko mišljenje. razumijevanje pojmova količine, manje, više, jednako. To možete vježbati jednostavnim zadacima pridruživanja broja sa slikom, brojenjem, zbrajanjem i oduzimanjem u svakodnevnom životu, društvenim igrama kao npr. Čovječe ne ljuti se. U ovoj dobi prepoznaju geometrijske likove.
Dijete treba poznavati sebe i svijet u kojem živi. Kvalitetnom komunikacijom i svakodnevnim razgovorom o onome što činite, gdje se nalazite, imenujući i opisujući stvari i pojave koje nas okružuju, ovladavanje znanjem odvijati će se potpuno prirodno i spontano. Npr. razgovarajte o godišnjim dobima boraveći u prirodi, obavljajući radnje specifične za pojedini dio godine. Koristite pojmove gore, dolje, iznad, ispod, lijevo, desno, jučer, danas i sl. Imenujte dane u tjednu, pratite ih u kalendaru i povezujte s nekim događajima. Knjige, slikovnice, enciklopedije su svakako jedan od neizostavnih i najboljih alata za stjecanje znanja.
Socijalna i emocionalna zrelost – primjerene emocionalne reakcije, sposobnost prilagodbe na novo okruženje te stvaranje kvalitetnih odnosa s vršnjacima. Ovo razvojno područje sve se više zanemaruje, a zapravo je najvažnije. Dijete urednog razvoja lakše će usvojiti nastavne sadržaje nego razviti ove vještine ukoliko one nisu pravovremeno poticane. Važno je poticati samostalnost od najranije dobi kako bi dijete moglo preuzeti odgovornost i nositi se sa školskim obvezama. Dijete koje je razvilo pozitivnu sliku o sebi i svijetu koji ga okružuje, koje ima samopouzdanje i samopoštovanje lakše će se nositi s izazovima obrazovnog sustava, a samim time će imati i bolje rezultate.
Za crtež kažemo da je zrcalo dječjeg razvoja. Treba biti primjeren dobi, pokazivati orijentaciju na papiru i uočavanje detalja. Zato djeca predškolske dobi provode puno vremena u likovnim aktivnostima. Također trebaju poznavati boje.
Pažnja/koncentracija – jedan od najvažnijih preduvjeta za postizanje dobrih rezultata u školi. Stručnjaci na testiranju različitim zadacima dobiju dobar uvid u to koliko dijete može dugo sjediti, pratiti upute i rješavati zadatke. Prekomjerna izloženost djece digitalnim uređajima jedan je od najvećih neprijatelja razvoja koncentracije zamjenjujući kretanje, boravak na otvorenom, komunikaciju i čitanje.
Imajte na umu da se svako dijete individualno razvija i da su neka manja odstupanja uvijek moguća i dopuštena. Ovo je samo okvir onih znanja, vještina i kompetencija koje su potrebne djetetu za polazak u školu. I još nešto važno: ne plašite se školskog testiranja! Ako je vaše dijete povučenije ili možda slabije u nekim područjima tamo su stručnjaci koji će se prije svega pobrinuti da se dijete osjeća ugodno i opušteno. Nemojte koristiti gotove testove i nekoliko dana prije uvježbavati djecu za testiranje. Neka to bude jedan duži proces spontanog učenja. Kao majka buduće prvašice trudim se ne opterećivati dijete, a istodobno poticati sva navedena područja razvoja. Školu predstavljam kao mjesto izazova, novih mogućnosti, bez zastrašivanja i isticanja ocjena kao najvažnijeg i jedinog mjerila znanja i uspjeha. Ono što želim je potaknuti odgovornost i samostalnost da školske obveze preuzme na sebe. Biti ću pratnja i podrška, ali ne i izvršitelj zadataka. Osnovni cilj mi je potaknuti unutarnju motivaciju, angažman djeteta i želju za stjecanjem znanja. Mislim da je to smisao obrazovanja.