Mnoge hrabre žene tijekom povijesti osigurale su nam slobodu i prava koja danas uživamo. Uživamo li zaista ili neprestano dokazujemo moć, superiornost i neovisnost u odnosu na suprotni spol?
Uhvatim se da često razmišljam o ovoj temi u posljednje vrijeme. Koliko želim da žene budu emancipirane, neovisne, obrazovane i snažne govori to da sam se u svom diplomskom radu bavila djelima Marije Jurić Zagorke s naglaskom na feminizam. Proučavajući povijest feminizma i sve te hrabre žene koje su bile ispred svoga vremena, zaista sam bila zadivljena, ali i zahvalna. Zahvalna što žene od 1901. godine u Hrvatskoj mogu studirati, od 1945. imaju pravo glasa, kao i na mnogim drugim stvarima koje se nama danas podrazumijevaju, a ženama toga vremena bile su nezamislive. Zagorka kao prva politička novinarka, jedna od najproduktivnijih, najpopularnijih i najčitanijih hrvatskih spisateljica u svojim djelima i časopisima neumorno se borila za ženska prava, čime je i zaslužila titulu prve hrvatske feministkinje. No, u toj silnoj borbi za ravnopravnost koja još uvijek traje čini mi se da smo prešle u zonu koja nam ne koristi, već upravo suprotno. Čini mi se da u silnoj želji da dokažemo muškarcima da možemo bez njih zapravo i ostajemo bez njih. Kao da se borimo protiv svega onoga što je prirodno i iskonski utkano u nas. Nekako u svemu tome fali ženske mudrosti koja bi prije svega nas učinila sretnijima i zadovoljnijima. Ako dobivate posao života, ostavljate malo dijete mužu, postigli ste dogovor i svjesni ste razloga zbog kojih to činite, to je odlično. Ali ako ostavljate dijete neadekvatnim osobama na čuvanje kako bi “uživali” u noćnim izlascima ili se vraćate na posao u prvim mjesecima bebina života samo zato što se ne možete nositi sa situacijom, e to onda nema veze s feminizmom. Ako ste poslovna žena koja živi pod kroničnim stresom, odustajete od svojih vrijednosti, obitelj vam se raspada, a sve to zbog velike ambicije, e ni to nema veze s feminizmom. Postoje prava, ali postoje i obveze. Ako forsirate da vaš muž kuha, čisti, ustaje se noću kako bi bebi napravio bočicu ili je stavio u krevet da je podojite, a pri tome ujutro ustaje i odlazi na svoje radno mjesto, ni to ne bih nazvala feminizmom. Tata svakako treba biti aktivno uključen u odgoj djeteta, biti pomoć i podrška, ali kada to prijeđe u zloupotrebljavanje i dokazivanje moći onda to nije dobro. Važno je prilagoditi se trenutnoj situaciji, brinuti o svojim potrebama, ali i one osobe pored nas. Feminizam ne bi trebao biti stalna borba protiv nekoga već za nešto! Radikalne feministkinje posvuda vide neprijatelja: u muškarcima, u crkvi, u bračnoj zajednici, a to je upravo ono što nas vodi u krivom smjeru. Poznato je da je Zagorka uživala veliku podršku biskupa J.J.Strossmajera zahvaljujući kojem ulazi u redakciju Obzora, kao prva žena, a nakon toga počinje pisati i povijesne romane.
Sveto pismo veliča ženu: “Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on” (Post 2,18). To jest, Bog je rekao: “Načinit ću mu nekoga koga može ljubiti.”
Susrela sam nekoliko žena koje su svoj život posvetile obitelji i djeci. Neke od njih imaju više djece. Radi se o lijepim, obrazovanim, zabavnim ženama. Moram vam priznati da sam nekada imala osuđivački pogled na to. Biti o nekome ovisan, ima li što gore? No, uvidjela sam da su one s tom odlukom zadovoljne. I da, postoje muževi koji to cijene. Cijene što mogu biti predani poslu i pri tome osigurati jako dobru financijsku situaciju. Nisam jedna od njih, volim svoj posao, ali želim reći da danas gledam s puno više razumijevanja na takve obitelji. Na kraju, koliko god bile zauzete svojim poslovima, hobijima, druženjima, ne možemo pobjeći od uloge majke i supruge. Naravno, ako smo to odabrale. Sve nas to čeka kada dođemo u svoj dom. Sada je samo pitanje koliko sve to uspješno usklađujemo i koliko i što žrtvujemo. Model po kojem djeca uče smo mi i naša djela. Zato je divno vidjeti neovisnu i zadovoljnu majku, ali ono što djeci najviše treba je emocionalno dostupna majka. Za mene je feminizam kada žena radi ono što voli, uspješna je, ali sretna, ispunjena, mirna. Materijalno je važno, ali nije na listi prioriteta. Ima svoje krize, teške dane, ali je u konačnici zadovoljna sa svojim životom. Poznaje svoju djecu i brine o njihovom psihičkom i fizičkom zdravlju. A brak…U njemu vlada sloboda koja se nikad ne zloupotrebljava. Budite znanstvenice, umjetnice, vozačice autobusa, strastvene planinarke, domaćice, budite sve što želite, ali ne zaboravite da će vam u teškim trenucima ruku pružiti osoba pored vas, ali i da dječji osmijeh ovisi najviše o vama!
