Izvan kontrole
Dr.sc. Shefali Tsabary
Zašto čitam literaturu iz područja odgoja? Zato što ni nakon jedne i druge diplome, dugogodišnjeg rada s predškolskom i školskom djecom, smatram da ne znam dovoljno. Uloga majke postavila je pred mene nove izazove i nova pitanja na koja nije uvijek lako odgovoriti. Svjesna sam svojih slabih strana na kojima moram raditi, odnosno snaga koje moram jačati. Kad sam postala majka dvije djevojčice spoznala sam istinu:
– da moji nedostaci dolaze do izražaja
– da majčinstvo nije jednostavno i ružičasto već prošarano širokom lepezom osjećaja
– da ne možemo utjecati na sve
– da ljubav i želja za djetetom nisu dovoljni za harmoniju kojoj toliko težimo
Pročitala sam brojne knjige iz područja pedagogije i psihologije. Neke su ostavile više, neke manje traga. Neke savjete sam usvojila, druge odbacila. Knjiga Izvan granica, autorice Shefali Tsabary je duboko prodrijela u mene i promijenila moj pristup problemima na koje nailazim u odgoju vlastite djece. Već na samom početku riječi “Zašto discipliniranje djeteta ne djeluje i što će djelovati…” odbiti će mnoge roditelje čiji se roditeljski stil zasniva na disciplini, pravilima i kontroli. Ne, ova knjiga ne govori o popustljivosti i pomicanju vlastitih granica već nas navodi na duboko propitivanje naših emocionalnih reakcija na određena negativna ponašanja djeteta. Bavi se uzrocima tih ponašanja i donosi rješenja čije rezultate ne dobivamo preko noći, ali oni su dugotrajniji i korisniji za razvoj mladog čovjeka od strogog discipliniranja koje suzbija i kontrolira dječje ponašanje. Postoje djeca koju je lako disciplinirati i koja će potisnuti svoje želje kako bi njihovi roditelji bili zadovoljni i ponosni. S druge strane su ona djeca koja na discipliniranje, strogost i krutost reagiraju otporom. Mi kao roditelji uvijek vidimo problem u ovoj drugoj skupini djece i pitamo se zašto dijete koje odrasta u “normalnoj obitelji” postupa tako. Ne primjećujemo znakove koje nam dijete šalje i upozorava nas da nešto nije u redu s našom verbalnom ili neverbalnom komunikacijom kao i energijom koju odašiljemo. Ovakva djeca potiču roditelje na neprestani osobni rast i razvoj, što je zapravo veliki dar.
“Ako ne identificiramo i uklonimo svoje emocionalne obrasce, nenamjerno ćemo poticati djetetovo disfunkcionalno ponašanje.”
Ova knjiga potaknula je u meni zahvalnost što moje dijete nije jedno od te poslušne djece koje će prihvatiti sva moja pravila i hodati mojim utabanim stazama već preispituje istinu aktivno istražujući svijet oko sebe. Verbalizirat će svoja razmišljanja, emocije i potrebe svakoga dana sve više ako joj dopustim da ih ponekad iznese kroz burne reakcije koje u meni izazivaju lavinu negativnih emocija. Da, svjesna sam da ja imam problem s prihvaćanjem tih manje ugodnih osjećaja. Ja imam problem s prihvaćanjem autentičnosti djeteta ukoliko se razlikuje od onoga što je za mene ispravno i dobro.
“Svoju djecu moramo osloboditi tereta u kojem vlastite snove proživljavamo umjesto njih – to su snovi ukorijenjeni u našim potrebama, ne njihovim.”
Pravila i jasne granice u odgoju su prijeko potrebni. Dijete treba roditelje koji će ga voditi. No, također je važno razlučiti važno od nevažnog. Toliko nepotrebnih sukoba oko stvari koje zapravo uopće nemaju važnost. To su one situacije u kojima je roditeljski ego jači od dobrobiti djeteta. Ovo nije knjiga koja će u vama pobuditi grižnju savjesti i navesti vas da mislite da ste loš roditelj, ona zapravo pruža mogućnost upoznavanja sebe, vlastitih emocija i reakcija i produbljuje naš odnos s djetetom temeljeći ga na povjerenju, prihvaćanju i ljubavi. Veliki je podsjetnik na ono najvažnije: Nikad ne smijemo izgubiti povezanost sa svojim djetetom!
“Korisno je znati da sve što je pred nama u određenom trenutku – što god se događa upravo sada – u sebi nosi blago ako ga možemo prepoznati, čak i ako ono što se događa nije ugodno.”